Merih Demiral

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Merih Demiral
Lični podaci
Datum rođenja5. ožujka 1998.
Mjesto rođenjaTurska Karamürsel, Turska
NacionalnostTurčin
DržavljanstvoTurska tursko
Visina1.90 m
Pozicijastoper
Informacija o klubu
Trenutni klubSaudijska Arabija Al-Ahli
Broj na dresu28
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
2016 – 2017 Španija AC Alcanenense 12 (0)
2017 Portugal Sporting CP B 3 (0)
2017 – 2019 Portugal Sporting CP B 26 (0)
2018 – 2019 Turska Alanyaspor 16 (1)
2019 Italija Sassuolo 14 (2)
2019 – 2022 Italija Juventus 21 (1)
2021 – 2022 Italija Atalanta 28 (1)
2022 – 2023 Italija Atalanta 28 (1)
2023 – Saudijska Arabija Al-Ahli 20 (1)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
2018 – Turska 48 (4)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 3.7.2024.

Merih Demiral (Karamürsel, 5. ožujka 1998.), turski nogometaš i reprezentativac koji igra kao stoper. Od 2023. godine član je saudijskog Al-Ahlija. Ranije u karijeri, Demiral je s Juventosom osvojio jednu titulu prvaka, jedan nacionalni kup i jedan superkup. Za reprezentaciju debitirao je 2018. godine te je postao standardni prvotimac pod vodstvom Şenola Güneşa.

Godine 2019. bio je u središtu skandala nakon što je sudjelovao u proslavi Tosunovog gola u pobjedi protiv Albanije, a koja je podsjećala na kontroverzni "vojni pozdrav". Iako je dobio značajne simpatije među pobornicima kontroverznog turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, fanovi diljem svijeta kritizirali su ga zbog toga.

Na otvaranju Eura 2020. godine, Demiral je nehotice postigao autogol u utakmici protiv Italije, što je momčadi Roberta Mancinija donijelo prednost od 0:1 (utakmica je završila 0:3 za Italiju). Demiralov gol bio je prvi na tom prvenstvu, a ušao je u historiju i po tome što je to bio prvi puta u 60 godina Europskog prvenstva da je turnir započeo autogolom. Na UEFA Euru 2024. godine, postigao je vodeći gol za Tursku u 57. sekundi utakmice protiv Austrije u osmini finala, što je tada bio drugi najbrži gol u historiji Europskih prvenstava te najbrži gol u historiji faze na izbacivanje. Na istoj je utakmici postigao još jedan gol i tako pomogao Turskoj da izbori četvrtfinale.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]