Desanka Ćuić Kačar
| Desanka Kačar | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 1926. |
Desanka Kačar (djevojačko Ćuić, Čujića Krčevina, 1926. – ...?) je lička pjesnikinja, koja je tokom narodnooslobodilačke borbe spevala mnoge partizanske pesme koje se smatraju narodnim, uključujući čuvenu Na Kordunu grob do groba i Pjesmu Marku Oreškoviću iz koje se razvila Oj narode Like i Korduna.
Desanki Ćuić-Kačar u SFRJ nikada nije bila poznata kao pesnikinja, po njoj nisu nazivane škole, a njene pesme su u zbirkama poezije po pravilu objavljivane kao narodne, bez njenog imena. Takođe joj nije priznata prva godina učešća u ustanku i nije stekla status prvoborca.
Danas se njene pjesme širom post-jugoslovenskog prostora, zbog nepriznatog autorskog prava, još uvek izvode nepotpisane.[1]
Desanka Ćuić je rođena 1926. godine u selu Ćujića Krčevina, kod Plitvičkih jezera u Lici, od oca Nikole Ćuića.[2] Već u osnovnoj školi i na školskim priredbama ističe se svojim stihovima, pjesmama i pjevanjem.
Aktivno je učestvovala u Narodnooslobodilačkom ratu. U junu 1941. godine, ustaše opkoljavaju njeno rodno selo i Desanku, zajeno sa stanovništvom okolnih srpskih sela, ustaše hvataju i gone ka sabirnim logorima.[3] U koloni prognanika je stigla do Drvara, gde ju je zatekao Ustanak u NDH, koji je kao omladinka pomagala.[3] Nakon povratka u Liku, nije se mogla vratiti u svoju kuću, te odlazi u šumu i priključuje se partizanima.[3] Bila je borac Druge ličke proleterske brigade od osnivanja i član Kotarskog komiteta SKOJ-a za Korenicu.[4]
U maju 1942. godine je spevala poznatu pjesmu Na Kordunu grob do groba. Pjesma je izuzetno dobro prihvaćena u narodu, tako da se gotovo zaboravilo originalno autorstvo. Tokom rata pjesnikinja je stvorila niz pjesama s temama borbe, narodnih heroja i vlastitih teških iskustava.
Lično sudjeluje u osiguranju dolaska i boravka Vladimira Nazora na Kordunu, u Topuskom, prilikom predsjedavanja ZAVNOH-om.
Godine 1944. je ranjena zarobljena i prevezena u Beograd, u policijski zatvor na Savskoj cesti, te potom u logor Milišićeva ciglana na Zvezdari, za partizane iz NDH. Partizani uspijevaju da je razmijene pre oslobođenja.
Nakon rata predložena je za dobijanje Partizanske spomenice 1941, ali je komisija odbija[5] Njoj nije priznata prva godina ustanka, i u zvaničnoj biografji boraca stoji da je pristupila narodnooslobodilačkoj borbi 1942.[6]
Živjela je i radila u Zagrebu, Bjelovaru i Bosni, gdje je upoznala supruga Boška Kačara. I u posleratnom periodu je nastavila da piše pesme.
Nakon domovinskog rata vratila se u svoje rodno selo Čujića Krčevina, potpuno spaljeno i napušteno tokom operacije „Oluja“. Prema poslednjim informacijama u opustošenom selu živi potpuno sama. Poslednje godine života posvetila je borbi da joj se prizna autorstvo nad njenim pesama:
Ne tražim mnogo samo da mi „Prosvjetini“ pododbori uvuku ime i prezime uz moje stihove, bar „Na Kordunu grob do groba“, da saznaju svi, da su moju melodiju izveli Vijetnamci predsjedniku Titu kad ih je išao posjetiti 1971. godine i tako podržao njihov duh u borbi protiv Amerikanaca. Tražiti moram zaštitu i od mnogih drugih izvođača koji su moju melodiju pretvorili u kojekakve bojovnice i podstrek onim strujama protiv kojih sam se borila. Da tako ostvarim svoj zavjet, da ne umrem u anonimnosti...[7]
Najavljena biografija bi trebalo da rasvijetli neke nepoznate detalje iz života pjesnikinje i pomogne razrješenju nesporazuma oko autorstva nad njenim pjesmama.[8]
Neke od pjesama Desanke Ćuić-Kačar su: [9]
- Poziv u borbu (Pjesma Marku Oreškoviću) (1941)
- Na Kordunu grob do groba (1942)
- Za bolje sutra (1943)
- Ranjena partizanka (1944)
- Zatvor (1944)
- Moja zemlja (1952)
- Moja generacijo (1976)
- Majka Ličanka (1978)
Odgovarajući na pitanje jest li melodija pjesme "Na Kordunu grob do groba" verzija neke stare melodije, pjesnikinja odgovara:
Za moje pjesme nisam koristila ni jednu staru melodiju. Melodija je prilagođena ličkom melosu jer sve ličke pjesme pjevaju se grupne. [...] Melodija mojih pjesama potekla je iz kraja u kojem sam rođena i u kojem sam napisala moje pjesme. Kako smo ih otpjevali u prvom nastupu u revoluciji, melos se do danas nije izmjenio.[9]
Prema drugom izvoru koji se poziva na reči autorke, muzička inspiracija joj je bila crnogorska partizanska pjesma Navrh gore Durmitora.[10]
- ↑ Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb
- ↑ https://znaci.org/00001/110_8.pdf
- ↑ 3,0 3,1 3,2 DESANKA ĆUJIĆ KAČAR: Put u smrt i natrag
- ↑ https://znaci.org/00001/110_8.pdf
- ↑ „Iako sam 1926. godište, bila sam predložena za to najveće priznanje socijalističke i ravnopravne Jugoslavije, ali odbijena sam u Beogradu. U komisiji za dodjelu sjedjela su tri generala: Gošnjak, Franjo Tuđman i još jedan, ne moram ga imenovati." (Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb)
- ↑ https://znaci.org/00001/110_8.pdf
- ↑ Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb
- ↑ Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb
- ↑ 9,0 9,1 Kazivanja Desanke Kačar o postanku pjesama "Na Kordunu grob do groba" i "Pjesma o smrti Marka Oreškovića", Zagreb 1982.
- ↑ O partizanskim pjesmama kao folklornoj glazbi u okviru hrvаtske etnomuzikologije i oko nje
